After.

Alo_M!

Ne čekan te baš, bila san u afteru. Šta san još radila, aha lagala san, Britansko otočje me nije spriječilo da se zabavljan. Našla san bužu di ih još nema, opet neko otočje u điru, zove se doma.

Šta još ima?

Jednostavno se ne mogu i ne želin boriti protiv svoje druželjubivosti, a najviše me veseli kad kategorija udanih žena koje se zapravo nisu tile udati onda, ali ih je bilo strah da će ostati stare cure sada, zavidno promatraju slobodne ljude. Veseli me to, kad su ljudi ono šta nisu.

Šta još ima?

Tila bi s vama podiliti mišljenje o oglašavanju apartmana na Facebooku. Isključila san se iz svih grupa, obaraju mi mozak.

Kako van se da tražiti i nuditi apartmane priko Facebooka? Šta van nije tramak? Komunicirati sa svin tin ljudima koji uzimaju sebi za pravo, u doba napredne tehnologije, zamarati me glupin pitanjima poput: “Je li blizu centar u mistu od 700 ljudi?”

I:

“Je li apartman na otoku blizu plaže?”

Gospe.

Znate šta san još volila viditi? Specifične upite ka:

“Tražim apartman u blizini mora od 14. srpnja do 25. kolovoza.”

S naglaskon da je upit često polupismen i gramatički neispravan, a komentare, fala lipa neću ni komentirati.

Nakon upita slijedi druga stavka u gluposti oglašavanja priko FB-a. 200 komentara ispod.

Kako se vama koji tražite da to sve gledati, filtrirati, razmišljati, kontaktirati za cijenu? Kako van se da ludi ljudi dragi?

A kako se vama koji nudite da to uopće komentirati?

Pa ta osoba koja traži je toliko abnormalna da od 200 odgovora neće izabrati nijednu opciju, iako će vas dobro izmaltretirati.

Znate šta san još volila viditi?

Pristojan upit ka:

“Tražim apartman za 4 osobe, od 15. do 21. kolovoza, s prostranom kuhinjom i balkonom. Hvala!”

I luđačke odgovore u komentarima ka:

“Studio apartman za troje, može i četvrti, s kuhalom i mini frižideron. Cijena u inbox.”

Na svitu postoji toliko lipih mogućnosti za iskoristiti vrime, a jedino pitanje onima koji se u tekstu pronađu je:

Kako van se da?

Ajmo Sunday. Nemoj još ća.

Antonela

Oglasi

Britansko otočje.

Alo_M!

Isparavan.

Šta mislite o ideji otvaranja objekta di bi se liti domaći svit moga neometano zabavljati, provoditi noći i pozdravljati zore, bez da na njega nasrće hrpa pijanaca s britanskog otočja?

Šta mislite, a? Da se smistimo u nekoj gustoj šumi di nas ne mogu pronaći?

Sigurna san da je priko 68% pučanstva Dalmacije u suglasnosti s mojin mišljenjen.

Isto tako, svjesna san iznimno važne činjenice: mi živimo od turizma, stoga te turistu moj i više nego poštujen, ležiš u mojoj kući, daješ mi šolde, kusaš moju smokvu, ne diran te, ali mi suboton navečer, u prostorima za manje od 150 ljudi, fala lipa ne tribaš.

Ne mogu više čuti pitanje koji je najbolji klub u gradu i pričan li zaboga engleski? Onda ja kažen no, pa skužu da lažen 🤦‍♀️.

Ne mogu više osjećati onaj gadan osjećaj provlačenja kroz sve te narode, očešati se o njih, pa ponovo naletiti na pijanca s britanskog otočja koji viče more beers.

Ne mogu više gledati u sve te šlape, majce na ananase, ćale za party, narukvice šta svitlu…

Ne mogu više čuti girls, girls.

Ne mogu, sve ovo ruši mi teško stečeni balans pa tako Službenin Hello_Monday-skin Proglason zatvaran sezonu zabave po dalmatinskin gradovima i većin mistima do rujna. Odlučujen se okrenuti onoj zapivajmo noćas u konobi… tuđi čovik nikad neće znati šta to veže dalmatinske ljude..

A našin dragin kulturnin gostima želin vrlo ugodan odmor i boravak na našoj lipoj obali.

S druge strane, turističkin divljacima zbog kojih sama sebe želin protirati, uz uobičajene želje za odmoron iz snova želin isto tako puno dobre spize, droge, sexa, alkohola. Nećemo zataškavati stvari, turistički divljaci su životinje koje tih pe, šest dan ždere, loče, šmrče i san snova in je utrpati organ nekoj djevojci, kako bi do kraja smirili nagone, vratili se doma i nastavili glumiti da su normalni.

Radite šta oćete, samo dalje od mene.

  • p.s ako neko zna za neku bužu di ih nema, nek mi javi. Bojin se kako neću priživiti u novo proglašenoj karanteni.
  • Svima ostalima, želin dakako divan Hello_Monday.

Antonela.

Poruka s boce, plastične.

Alo_M!

“Jedan od glavnih ciljeva u životu jest u njemu uživati.”

Ponediljkon ili četvrtkon, ujutro ili popodne.

Prijatelju, znaš li to?

-Znan.

Prijatelju, živiš li tako?

-Ne živin.

Ne, ovo nije još jedan tekst motivacijskih rečenica o življenju života.

Dosadni su za čitanje i pisanje, ta nakupina fatalnih riči koja bi tribala potaknuti na promjene.

Zahvaljujući inspirativnoj večeri poezije, u sridu san napisala pismu u kojoj jedan od stihova glasi:

“Kao da za manje od šezdeset godina čitava generacija nas neće biti anoreksična ispod čempresa, (ako imaš sreće pa dobiješ mrtvačko počivalište u hladu),

ili budeš moderan pa se spališ.”

“Anoreksičan ispod čempresa”, činjenica od koje ne možeš pobići.

A, znaš li od čega možeš?

Od žaljenja i od dvi riči koje tako često koristiš: “Blago joj/mu se.”

Stisne me nekad tamo negdi oko duše, stisne me jako kad slušan kontinuirana ponavljanja o blagodatima tuđih života i to je jedan od velikih razloga zbog kojih povremeno nestajen.

Realno, nisan rođena pod najsritnijon zvizdon i neman život iz općenitih snova ali bez obzira na sve, ja uživan, sritna san i to se na meni vidi.

(Zvučin ka osoba s potisnuton depresijon koja se odjednom ubije pa se općeniti čude jer je ona bila: “tako sritna i pozitivna” i “nikad to od nje nismo očekivali”)

Iman taj svoj svit, razumljiv minimalcima, neshvatljiv maksimalcima i to je sve.

A zašto ne bi i ti…

..Odlučno odlučia da tvoj život može biti najzanimljivija insta štorija na svitu, čak i ako je ne pogleda nijedno biće do kojeg ti nije stalo?

A zašto ne bi i ti…

..bia šta god oćeš, jer to stvarno, ali stvarno možeš.

Kad uspiješ zamisliti sebe kako živiš na bilo kojen mistu kugle zemaljske, sam, bez potreba za potrebon, to je to, čestitan!

Ja ću sebi čestitati kad se uspijen zamisliti kako živin u Betini i brojin valove.

To sum up,

ovo je tekst o samo jednoj rečenici:

Jedan od glavnih ciljeva u životu jest u njemu uživati.

A ako ne uživaš (a zašto ne bi?), nisi sritan (a zašto ne bi bia?) i to se na tebi vidi, ža mi je al’ ŠTETA ti života.

Ža mi je, šta nećeš upoznati koja je to veličanstvena lipota.

Antonela.

Ćeri moja, pokri se.

Alo_M!

Koja je najdosadnija objava na društvenin mrežama u zadnjih dva tjedna?

“Sezona otvorena” pa neka blida noga iskoči sa strane i ubode te u oči. Za pristrašiti se.

Iskreno, koga više zanima ko se okupa u svibnju ili travnju i je li to učinia prvi.

Drugo misto najdosadnije objave u Dalmaciji krije se iza riči šparoge, dok za treće iman dilemu: selfi iz zahoda ili instastory sa čikaron kave.

Kad smo kod zahoda i moja slika profila je iz zahoda, zabila san glavu u pločice ka u prsa plećatog muškarca i gledala u kameru ka da sniman editorial za neki seksipilni magazin. Jebiga, bila san si lipa a moran nekad biti i dosadna i površna.

No dobro, tila bi van nešto ispričati. Ono šta me danas šokiralo (s obziron da san staromodna i konzervativna) je žena koja na pultu u teretani radi u topu.

Ženo to je ka da radiš u ređipetu i praviš se da je sve normalno, a nije. Vidi te cura od 17 kojoj je ionako ispran mozak s topovima s instagrama i onda i ona šeta gola po teretani dok je iz kantuna promatra napaljeni četrdesetogodišnjak s viškon testosterona.

Četrdesetogodišnjak za deset minuti upadne polugoloj maloljetnici sa standardnin pitanjen za upade: “Koliko još imaš serija?”

I tako se krene stvarati zlo. Sigurno je Istanbulska konvencija za ovo kriva, i masoni.

Ja u teretani izgledan ili ka poluluda žena iz šume koja je otrčala kilometražu u lipnju u podne ili ka potencijalni nasilnik koji baca utege oko sebe i teško uzdiše. Nemoj slijediti moj primjer, ako se oćeš sviditi momcima takvu te niko neće pogledati, oni vole fine cure, koje elegantno izvode čučanj, ne one potne koje legnu ispod šipke i igraju se s benchon, sve in je to previše.

Iman jednu poruku za polugole maloljetnice i punoljetnice.

Ćeri moja, svit je pun luđaka, pokri se. To su mahom usamljene poremećene osobe, često s propalin brakovima bez konkretnog smisla u životu, čija je najveća čežnja i svrha  zadovoljenje nagona nad tvojin lipin tijelon. Razmisli kako izvodiš čučnjeve i je li ti baš potriba trenirati u topu jer će ti se to sve ubrzo toliko gaditi da ćeš trenirati u duksi i biti jedna od žena koje mrze muškarce.

Ćeri moja, svit je pun luđaka, pokri se. 

Hello_Monday.

Antonela.

 

 

EgoFree.

Alo_M!

Plesala san sinoć ispod punog miseca. Nevjerojatno dobar razlog zbog kojeg kasnin s današnjin tekston.

“Plesala si ispod punog miseca, a nisi napisala kolumnu na vrime?!”. Kako san to samo mogla učiniti? U svitu punon zabrana i regula moj ego i superego su me sinoć tili istući, ali gle sriće, na EgoFree festivalu ega nema, a kamoli ovoga s prefikson super.

U danima vikenda iza mene u Splitu se tako održa izvrstan EgoFree festival koji je slobodan za sve, one vođene idon, one koji su ego ostavili doma, one koji imaju zdravi odnos s njin, pa i one koji ga imaju u megalomanskin količinama. Sve je to jako jednostavno, kad dođeš u šumu nemaš ga više. #EgoFree.

Bez ega, u prirodi, s veselin bojama oko tebe i dobrin beaton u međuprostorima život je lipši. A kad je ego free i ti si free – jednostavno.

Kako to sve skupa izgleda.

Pasi free – njuškaju, laju, pa ne laju, kako in dođe, baš ih brige.

Dica free – skaču po travi i prašini, valjaju se, šporkaju ruke, mackaju  se bojama, iz očiju radost.

Odrasli – free?

Trudimo se, šta ćeš od nas. Uvalimo se u hammock pa se ljuljamo i probamo biti free.

Točno je kako se na ovakvin zelenin pozitivnin mistima uspije barem napola biti takav, slobodan, osjetiti i podsjetiti se kako je to kad samo dišeš, plešeš i živiš. U svitu punon zabrana i regula ovaj trio je umijeće. Oslobađa, u prašini skida slojeve unutarnje prašine, one koju nosimo kad nam stopala hodaju po regularnim cestama i putevima koji ne šporkaju patike. I onda budeš dobro, sebi i drugima, više nego šta ćeš ikad biti na regularnoj cesti, a to je veličanstven osjećaj.

Možeš imati bilo kakvo mišljenje o zelenin događanjima, ali to ti je tako, priroda oslobađa, druženje oslobađa, glazba oslobađa, gledanje u nebo oslobađa, ljuljanje oslobađa. Dok ne probaš ne znaš, nisan ni ja. A onda odeš, vidiš, osjetiš, vratiš se i pokušaš ostati oslobođen danima nakon toga. Sve dok ti regularna cesta ne išporka dušu a ne patike.

Vidiš zašto kasnin, punila san se vibracijama i sad iza sebe iman dobar tekst. Da nisan bia bi prosječan, a zašto biti prosječan kad možeš biti oslobođen i izvanredan.

Ko nije, dogodine svi na Tursku kulu. Lipo legneš UnderTree i EgoFree.

Antonela.

 

Aplauz.

Alo_M!

Rano je lito. Najlipše doba godine.

Zašto?

Ližu se sladoledi veselih boja i pokazuju se dijelovi tijela povrh kolina. Boje san snjegovića i bit ću zamotana Istanbulska nevista dok ne ocrnin bar upola nje.

Turistov, taman.

Ne zapinješ za njih već ih susrećeš taman oku ugodno. Čisto da se podsjetiš da živiš u lipoj zemlji koje nisi svjestan.

Jučer je plesna udruga Tiramola izvela premijeru predstave “Vaše vrijeme je isteklo”.
Nekima od nas bia je to prvi pravi scenski nastup.

Mozgon amatera razmišljaš otprilike ovako: Divno je, plješću mi, ne znan točno zašto. Malo prestanu pa krenu opet. Srce zašto te toliko čujen? Važno je i vridno ovo šta smo napravili, ali ovoliki pljesak? Nije mi ništa jasno, osjećaj je uh? Osjećaj…par sekundi ne dišen..odlazin s pozornice, vode me samo noge… duša pluta pukotinama zraka. Nije tu, niti je mogu pronaći.

Dvojba potaknuta pljeskanjen me u isto vrime rastužuje i veseli. Kad ćeš Antonela konačno razumiti da je ono šta s ljubavlju radiš izuzetno?

Potrudit ću se. Obećavan.

A ti prijatelju, kad ćeš konačno razumiti da je ono šta s ljubavlju radiš IZUZETNO i važno?

Važnije nego deset uspješnih nametnutih godina. Od društva, od njega, od nje, od njih.

Najvažnije.

Izuzetan si i to ti niko ne može oduzeti, osim tebe, ako zaboraviš koliko vridiš.

Zapravo, moglo bi biti da oni koji sami sebi ne plješću, pljesak ni ne zaslužuju.

Šta mislite o tome?

Rano lito, deset ipo.

Antonela.

 

 

Pop.

Alo_M!

Nakon prosvjeda protiv Istanbulske konvencije pokušala san se odseliti iz države, ali me zaustavila žena koja je rekla: Ti si spol žensko, rod hrvatski, ne mrdaj. Posli toga je rekla: “Vidit ćeš.”, prijetnja tjedna.

Šta sada dolazi? Masoni, isijavanje, ono? Ne mogu od straha.

Danas je pop na misi tri put suptilno spomenia sintagmu “rod hrvatski” da mi je po prvi put u životu došlo da napustin crkvu, a vjernica san i to ne neka bezvezna.

Na prosvjed “Marš za znanost” dotični pop (ka i puno njegove braće) se također naša uvrijeđen jer je činjenica kako Crkva raspolaže s većin brojen novčanih sredstava nego znanstvenici, šta se oni imaju pozivati na to.

Neman običaj pisati o ovakvin skliskin temama, ali me pop jutros pravo naljutia.

Sumnjan da bi se Isus da je danas živ naša među prosvjednicima protiv dokumenta čiji je glavni cilj zaštita žena od nasilja i borba protiv nasilja u obitelji.

Ne znan za vas, ali nisan nikad vidila nekog znanstvenika da skuplja limozinu od svoje zajednice, a prije toga propagira življenje skrušenog života.

Nastavlja pop tako na današnjoj propovidi: “Bog je ljubav, di je ljubav nema mržnje, di je ljubav nema nasilja.”

Nastavila san u tišini: “Di je ljubav tamo je mir, di je ljubav ne postoji ego.”

Misliš li to stvarno tako kako si reka pope? Konvenciju nazivaš umotvorinon, a upravo ton izjavon tvoriš nečiji um/ove?

Našla san se par puta u situaciji di su me vjernici krivo gledali jer iden u Crkvu, virujen u Boga, a podržavan pobačaj i brak mi ne znači apsolutno ništa.

Pobačaj koji je učinila silovana žena je ubojstvo, a diskriminacija i odbacivanje transrodnih osoba nije ubojstvo. E da su njihove matere znale šta će s njima biti, pa krenule na pobačaj, šta bi onda reka pope? Uzmi ili ostavi?

A tek moja nezaintersiranost za brak i ushićenost oko života u “divljin zajednicama”. Bi li meni zabrania da volin, pope? Bi li mi zabrania ljubav? Bi li mi zabrania da buden sritna?

Da zbog svog silnog krivovjerja prestanen ljubiti bližnjega svoga ka sebe samu, pomagati drugima, biti čovik, da odbijen poštivati temelje Kristova učenja jer nisan vjernik po definiciji.

***

A reci ti meni (bia pop ili ne) kakav si ti to vjernik ako krivo gledaš bližnjega svoga zbog toga šta je različit od tebe? Isus nikoga ne odbacuje, ni ubojicu, ni ovisnika, ni ateista.

Kakav si ti to vjernik, koji svon ditetu odgajanom u vjeri ne daš da se druži s diteton koji u vjeri nije odgajan?

Kakav si ti to vjernik koji gledaš koliko je šoldi na Veliki petak ubacia brat tvoj pri ljubljenju križa?

Kakav si ti to vjernik, vjerniče, koji odbacuješ braću i sestre svoje unatoč tome šta te Isus učia: “Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.”?

Ja ću ti reći. Nikakav si. Eto. NIKAKAV. Neće ti pomoći ni brak, ni obitelj, ni rič majka ni rič otac. Roditelj 1 i Roditelj 2 za tebe su odveć prevelike.

Moj Isuse, jako si se trudia i lipo si nas učia, šteta šta su mnogi izostavili dio “bližnjega svoga kao” i usmjerili se na “samog sebe”.

P.S.

Svin dobrin vjernicima koji žive pravu rič Božju svaka čast. Neću nikad moći biti ka vi, ali to ne znači da neću biti tu za vas.

Uoči novog ponediljka, toliko od mene.

Ljubi vas sve ka samu sebe (čak i onog popa i “prave vjernike”), vaša

Antonela