Di si ponediljak,
danas ću te iskoristiti (jer san žensko i jer iskorištavan sve šta je muškog roda) da pokažen narodu o čemu ja to svašta pišen u novoj školici pisanja koju trenutno pohađan. Ovotjedni zadatak mi je bia napisati intervju s bilo kojon osobon ili likon po mon izboru. Mogla san ga pitati šta god san tila i dati odgovore kakve god san zamislila. Najbolje od svega je šta san dobila pametnu i zanimljivu priču i šta je baš baš želin podiliti sa svojin čitateljima.
Intervjuirala san Kingovog klauna Pennywisea, poznatijega iz filma Ono iliti IT, a priču možete pročitati u nastavku.
***
Prljava voda boje izmeta zapljuskivala mi je potkoljenice, toliko je smrdjelo da nisam željela disati, značilo bi to i prestanak života pa bih povremeno duboko uzdahnula u smeđu duksericu i pokušavala osjetiti nešto nalik mirisu netom oprane odjeće. Dočekao me u desnom kutu široke žute cijevi koja je bila taman visoka da ne zapinjem glavom o željezni sluzavi strop.
Bok Pennywise, drago mi je vidjeti te usranog. Kakav je osjećaj upoznati hrabrost?
Hrabrost? Ti? Sjećam se kada si prije dvadeset sedam godina bila najplašljivija od svih plašljivih glupih djevojčica. Sad kad si prešla tridesete misliš da znaš što hrabrost uopće znači? Doći u moj kanalizacijski dom svakako je bilo hrabro, to ti priznajem, ali Lenny, misliš li stvarno da je dolazak ovdje i postavljanje dosadnih pitanja meni, velikom Meni hrabar čin?
Pennywise, ne postavljaš ti pitanja ovdje nego ja. Bojiš me se, samo što to ne želiš priznati i to je sasvim okej. Mnogi ne žele priznati da se boje jer se bojati ne smije i jer svi trebamo biti snažni kao mitološki junaci što je po meni obično sranje. No dobro, ako već ne želiš o hrabrosti, možeš li mi odgovoriti što te u tvom jadnom životu najviše veseli?
Ohoho, što me najviše veseli? Najviše me veseli što sam moćan i što je imati moć nad djecom najzabavnija stvar na svijetu, oblikovati te male ljude i natjerati ih da se boje iznimno me raduje, hrani. Čim zamislim kako će ti slatki mali ljudi narasti, a zbog mene ostati jednako maleni i plašljivi tjera me da se otrovno smijem naglas. Imati moć Lenny, moć nad malim, a poslije „velikim“ ljudima, ono je što veseli svakog mudrog čovjeka.
Zašto toliko voliš moć Pennywise?
Moć ubija strah. Kad sam bio dijete bojao sam se mnogočega, od najobičnije grmljavine, hladnog sjevernog vjetra, do svog oca. Dugo sam razmišljao i shvatio kako je jedino rješenje postati Ono, Ono najstrašnije što svatko od nas može zamisliti. Htio sam ih vidjeti kako se tisuću puta boje više nego što sam se ja bojao i na taj način osjetiti koliko sam moćan. Odlučio sam više nikad ne osjetiti strah tako što sam strah postao, i ne jedan, nego koji god mi zatreba. Dat ću ti jedan savjet Lenny, ti me se više ne bojiš pa od tebe nemam nikakve koristi: ispred drugih ljudi možeš biti što god poželiš, namjesti se kako ti odgovara, znaš, po potrebi.
Ne zanimaju me tvoji zločesti savjeti. Imaš moć i živiš u kanalizaciji, ne razumijem, jesi li ikad poželio živjeti drugačije?
Uvijek može drugačije, no neki ljudi jednostavno vole zlo. Na kraju krajeva tu dolje ćeš plutati, svi plutamo tu dolje.
U pravu si Pennywise, svi ćemo tu dolje plutati, a prije toga trebalo bi i plivati, živjeti, ne slažeš li se s tim?
Slažem, trebalo bi živjeti, ali znaš što ću ti reći, možda se nekome i ne da, nije pronašao svrhu, ništa ga ne veseli, što ja znam. Mene veseli kad me se maleni boje jer sam ja onda velik, to je najjednostavnije objašnjenje.
Znaš, Pennywise, velik se može biti i bez da si velik nad nekim ili nečim, budi velik sam sebi. Jesi li ikad o tome razmišljao?
Jesam, uvijek može drugačije, znam to, ali ja volim biti Ono.
Nemoj lagati Pennywise, ne možeš se voljeti takav, ružan, s prljavim zubima i odvratnim prstima, nitko te ne voli, niti ti ikoga voliš. Biti Ono ne može te ispuniti, jesi li možda ikad čuo za Ljubav?
Lenny ja jedem ljude, ljubav nije u domeni mojih interesa. Zapravo ne mogu vjerovati da uopće razgovaram s tobom, da ja, Ono, strašno stvorenje, megamiks svih strahova svijeta razgovaram s drugom osobom, s Lenny, djevojčicom koja se oduvijek bojala same sebe. Zamisli samo, druga djeca se boje smrti, paukova, zmija, proganjanja, slonova, a malena Lenny se bojala sebe, koliko jadan i plašljiv moraš biti za takvo nešto.
Vidim, sviđa ti se razgovarati sa mnom? Također, za tvoju informaciju, sebe se više ne bojim, pobijedila sam.
Jesi li sigurna da jesi? Ah da ovdje ne postavljam pitanja Ja, već hrabra Lenny. Nemam pojma sviđa li mi se ili ne.
U redu je Pennywise, nema ništa loše u tome da ti se sviđa razgovarati s nekim. I ti si nekad bio dijete koje je trebalo izrasti u velikog čovjeka, samo nisi imao sreće. Da te pitam, pretvarao si se u mnoge vrste strahove za vrijeme svojih pohoda, koji od njih ti je bio najdraži?
Svi su mi strahovi jednako dražesni, ali onaj najposebniji je strah od gubljenja dragih ljudi. Ja nemam ljude koji su mi dragi i ja nisam nikome drag! Ne smiju ih imati ni drugi Lenny, ne smiju. Trebaju biti sami, i treba da ih boli, onako kako je i mene boljelo.
Pennywise, ne mogu te više slušati, tebi stvarno nema spasa i u tvom slučaju ne može drugačije. Imam još samo jedno pitanje, jesi li ikad poželio pojesti pizzu umjesto čovjeka?
Jesam, mnogo puta. Jesti sam najtužnija je stvar na svijetu, ljude samo progutam, ne treba mi mnogo vremena.
Hoćeš li da nam odem po pizzu? Podijelit ćemo je.
Pojeo sam ti brata, a ti bi sa mnom pojela pizzu, mislim da je vrijeme da ja tebi postavim jedno pitanje, zašto si tako dobra prema meni?
Nitko od nas nije kriv Pennywise, nitko. Ni ti, ni Lenny, ni Jack, ni Caroline, nitko od nas nije kriv za Ono u nama. Zato ćemo podijeliti pizzu, Lenny i Penny, malo živjeti, ionako ćemo jednog dana svi tu dolje plutati.
Nitko od nas nije kriv za Ono u nama, triba to negdi zapantiti. #mantrazaPonediljak
Voli vas sve
Vaša Lenny.
Hello_Monday - prvi dalmatinski blog koji slavi ponediljak 